In memoriam fra. Luki Tomaševiću – svećeniku, profesoru i znanstveniku

Fra Luka Tomašević, profesor našeg Sveučilišta, ostavio je dubok trag i na našoj instituciji Hotelijerstva i gastronomije, gdje je od samih početaka studija predavao kolegij Etika u hotelijerstvu i gastronomiji.
U znak poštovanja i zahvalnosti za njegov doprinos, objavljujemo tekst u njegov spomen:

Mnoge nas je iznenadila i rastužila vijest da je u 74. godini života umro prof. dr. sc. Luka Tomašević, svećenik Franjevačke provincije Presvetog otkupitelja, professor emeritus Sveučilišta u Splitu, ugledni znanstvenik i svojedobni predsjednik Svjetske bioetičke organizacije. Fra Luka je bio čovjeka vjere, znanja, predanosti i nesebične ljubavi prema Bogu i bližnjima. Njegov život bio je tiho svjetlo koje je, iako nenametljivo, obasjavalo mnoge putove. Svojim riječima, djelima, znanjem i prisutnošću, fra Luka dotaknuo je nebrojena srca i ostavio neizbrisiv trag u Crkvi, akademskoj zajednici i društvu u cjelini.

Fra Luka je rođen u malom dalmatinskom mjestu, gdje je proveo svoje djetinjstvo i završio osnovnu školu. Već u mladim godinama pokazivao je izraženu duhovnu osjetljivost i želju za znanjem. Ta ga je čežnja odvela u franjevačku gimnaziju, gdje je započeo svoj redovnički put u duhu sv. Franje Asiškog, skromno i predano, u molitvi i učenju. Njegova redovnička formacija bila je čvrsto ukorijenjena u duhovnosti, ali i otvorena prema izazovima i pitanjima suvremenoga svijeta.

Nakon završene gimnazije upisuje filozofsko-teološki studij teologije na Franjevačkoj teologiji u Makarskoj. U Makarskoj ostaje dvije godine, da bi potom studij nastavio u svetom gradu Jeruzalemu na učilištu Studium Theologicum Jerosolymitanum, gdje diplomira 1977. godine. Po završetku studija, fra Luka je zaređen za svećenika i započeo svoje pastoralno djelovanje, ali njegovo poslanje ubrzo ga je odvelo i na put znanosti. U Rimu, na Accademia Alfonsiana, 1981. godine stekao je magisterij iz moralne teologije, da bi potom 1987. godine na istoj ustanovi bio promoviran u doktora znanosti.

Završetkom poslijediplomskog studija u Rimu i povratka u domovinu, fra Luka svoje profesorsko djelovanje započinje 1982. godine na Franjevačkoj teologiji u Makarskoj, gdje ostaje punih sedamnaest godina. Uz profesorske obnašao je i brojne druge dužnosti, uključujući i funkciju rektora Franjevačke visoke bogoslovije (1997.-1999.). Potom 1999. godine nastavlja na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Splitu, sastavnici Sveučilišta u Split koja je nastala spajanjem Splitske teologije i Franjevačke teologije u Makarskoj, gdje ostaje sve do odlaska u mirovinu. Na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u jednom mandatu obnašao je i funkciju dekana (2007—2009.).

Na ustanovama na kojima je djelovao kao nastavnik, predavao je teologiju, etiku i filozofiju. Njegova predavanja bila su nadahnjujuća, duboka, a opet bliska studentima. Nije bio profesor koji se zatvara u titule - bio je prijatelj, duhovni otac i sugovornik. Mnogi su u njemu pronašli ne samo mentora, već i čovjeka koji sluša, razumije i podupire.

Njegov znanstveni opus obuhvaća brojne knjige, eseje i članke objavljene u domaćim i međunarodnim znanstvenim časopisima. Pisao je jasno, ali s dubinom. Njegove riječi bile su most između vjere i razuma, između Crkve i svijeta, između znanosti i čovjekove unutarnje stvarnosti. Fra Luka nije samo proučavao život - on ga je svjedočio. U širokom spektru njegovih znanstvenih interesa, posebice posljednja dva desetljeća, bio je posvećen izučavanju etike i bioetike, vjerojatno duboko svjestan njihove važnosti u vremenu ubrzanog znanstvenog napretka, posebno na području medicine, genetike, tehnologije i prava.

O tomu je puno govorio i rado pisao, a posebno je bio rado viđen gost na radiju i televiziji. Od računala se nije odvajao čak ni kada su njegove zdravstvene tegobe bile sve prisutnije i naglašenije. Tako je posljednjih nekoliko mjeseci bio posvećen dovršavanju koautorskog teksta za knjigu iz bioetike. Ovih je dana trebala biti promovirana, a osobno sam bio počašćen njegovim pozivom da budem jedan od njenih promotora. Nedostajao je samo datum promocije, a sada ćemo to uskoro učiniti bez njega, ali s velikim sjećanjem na njegovu ulogu u nastanku ove knjige i njegovim zaslugama za razvoj bioetičke znanosti u Hrvatskoj i svijetu.

Zahvaljujući svojim radovima te velikom angažmanu u organizaciji znanstvenih skupova iz etike i bioetike, u jednom mandatu mu je povjerena i funkcija predsjednika Svjetske bioetičke organizacije. Na toj je dužnosti s velikom odgovornošću zastupao kršćanska i humanistička načela, potičući dijalog među znanstvenicima, teolozima i stručnjacima raznih profila. Temeljem takvog ugleda koji je fra Luka uživao u svjetskim bioetičkim krugovima prošle godine je u Makarsku doveo međunarodnu konferenciju pod naslovom „Integralna bioetika, zdravstveni turizam i zaštita okoliša“ Na konferenciji su sudjelovali vodeći svjetski bioetičari, a radovi izloženi na ovoj konferenciji upravo ovih dana bit će prezentirani javnosti u knjizi koju uređuje Palgrave Macmillan pod naslovom  „Bioethics and Social Ethics in The Modern World“. Uvodni tekstu ovoj knjizi, pod naslovom „Catholic ecology and the contribution of the franciscan tradition to integral ecology“, u koautorstvu a s jednim od urednika, napisao je upravo profesor Luka Tomašević.

Vjerojatno bi fra Luka, da bolest nije bila tako nemilosrdna, još dugo pridonosio zajednici kao znanstvenik i svećenik, ali ponajviše kao čovjek kojega su ljudi voljeli. Jer, u svojoj veličini, iako je razgovarao s akademicima, kardinalima, liječnicima i profesorima, fra Luka nikada nije zaboravio male i obične ljude, posebice one s kojima se često družio na obroncima Kamešnice ili podno Biokova. Rado je s takvima provodio vrijeme, slušao je njihovu svakodnevicu, dijelio njihovu radost i brige, sjedio s njima za stolom i slavio život. Zato i ne čudi što se za njega često govorilo: "S velikima je razgovarao, ali s malenima je živio."

Ostaje nam zahvalnost za svaki njegov osmijeh, za svaku izgovorenu riječ, za svaku misao, knjigu i susret. Fra Luka nas je učio kako biti čovjek, kako voljeti Boga i bližnjega, kako biti širok u pogledima, kako biti uključiv, ali i kako tražiti istinu. Bez pretjerivanja se može kazati da je u vremenu kada se često gubi smisao i orijentacija bio svjetionik - ne zato što je pokazivao put, nego zato što ga je sam hodao.
 
Prof. dr. sc. Ivan Pavić